Nektarski med. Dobija se od nektara cvetnih biljaka. Leteći sa cveta na cvet, pčele usisavaju svojim jezicima sa dna cvetnih krunica male količine nektara. U stomaku pčele nektar se meša sa fermentima, a nakon toga se nosi u voštane ćelije saća. [1]
Nektar je sladak aromatičan sok, koji se luči iz mednica cvetova. Hemijska analiza nektara pokazuje sledeće : voda 78,78%, invertni šećer 5,57%, azotne materije i belančevine 0,21%, tršćani šećer 11,42%, organske kiseline 0,10%, dekstrin 1,62%, mineralne soli 0,19%, neorganske materije 0,11% i dr. [1]
Pretvaranje nektara u med je složen hemijski, fizički i fiziološki proces. Kada se vrati u košnicu s punom gušicom nektara, pčela koja je sakupila nektar široko otvora gornju vilicu i izvlači kapljicu nektara na prednji deo svog jezika. Pčela primalac svojim jezikom prima nektar i počinje da ga pretvara u med. Obrada se vrši putem višekratnog izvlačenja kapljice nektara između usana i ponovnog vraćanja u toku 20 minuta. Pri toj proceduri nektar gubi veći deo svog vodenog sadržaja i zasićuje se enzimima (invertazom, amilazom i dr) koji se luče iz pljuvačnih žlezda pčela. Oni invertiraju saharozu do glukoze i fruktoze. Obogaćeni nektar se stavlja u voštane ćelije da bi sazreo. [1]
Medljični med. Kada u okviru pčelinjaka nema izvora nektara, pčele sakupljaju medljiku sa lišća biljaka i prerađuju je u medljični med. Medljaika se luči po površini nekih biljnih vrsta (bukve, bora, vrbe, kleke i dr) od strane insekata (pipa) koji se hrane sokovima lišća. Insekti zabijaju svoje jezike u zeleni list, sok ulazi u njihov probavni kanal i meša se s fermenitima. Višak progutanog soka insekti povraćaju na list biljke u vidu bistre prozirne kapljice. Medljika je sladunjava tečnost koja sadrži vodu 24,8%, invertni šećer 28,5%, tršćani šećer 16,1%, dekstrin 27,4%, mineralne soli 3,2% i dr. Dokazano je da na mestu uboda insekta duže vreme teče sok koji pčele skupljaju. Zbog toga se razlikuju dve vrste medljike životinjska i biljna (medena rosa). Postoji razlika u hemijskim, fizičkim i biološkim svojstvima nektarskog i medljičnog meda. Medljični je obično zelene boje. Med od bele vrbe ponekad se još u ćelijama saća pretvara u rastvorljive bele kristale koji se polako raspadaju do suvog belog praha. Ako taj prah ostane u košnici za zimovanje pčela, on u većini slučajeva izaziva bolesti pčela (medljična toksikacija) i često ubija pčelinje društvo. Medljični med nije štetan za čoveka. Zbog visokog sadržaja mikroelemenata u njemu on je prikladan za anemične bolesnike. [1]
Mešoviti med. Ako je količina nektara u okolini pčelinjaka nedovoljna, pčele često unose u ćelije saća istovremeno ili naizmenično nektar i medljiku. Taj med poseduje svojstva obeju vrsta meda (nektarskog i medljičnog). Ima sladak ukus i smanjen miris. Pri polenovoj analizi retko pokazuje polenova zrnca. [1]
Kada u sastavu meda učestvuje nektar od jedne vrste biljaka, med se naziva monoflorni, u suprotnom se naziva poliflorni. Ustanovljeno je da različite vrste pčelinjeg meda primaju hranljiva i lekovita svojstva biljaka od kojih su dobijene. Na tržištu se nalaze sorte meda sa slabim ili bez lekovitih svojstava i sorte meda sa visokim hranljivim i lekovitim svojstvima. Vrsta meda se može najtačnije odrediti putem polenove analize na bazi polenovih zrna koja se nalaze u njemu. U praksi se smatra da je neki med monoflorni ako je u njemu broj polenovih zrna od jedne vrste cveta više od 50% od ukupnog broja polenovih zrna u sedimentu. [1]
Svež, upravo centrifugiran i stavljen u stakleni sud, bagremov med je proziran, vodeno-bistar, kristališe sporo u vidu sitnih zrna mlečno-bele boje. Ima prijatno sladak ukus i aromu. Sadrži glukozide flavonoidnog porekla - bagremin, robenin, isparljiva ulja. Preovlađuje fruktoza - 41%, glukoza - 35%, pH-4. Dobija se u velikim količinama u oblasti Podunavlja. Sadrži umerene količine isparljivih i neiparljivih protivmikrobnih materija. Bagremov med primenjuje se kao dobro pojačavajuće, kardiotoničko i neurotoničko sredstvo i kao sredstvo za uspavljivanje. Preporučuje se za lečenje stomačno-crevnih oboljenja, oboljenja jetre, bubrežnih oboljenja. Ima lako ekspektorantno dejstvo. Pod lekarskom kontrolom postiže antidijabetski efekat. [1]
Bor ne luči nektar ali daje velike količine cvetnog praha i medljike. Med od bora je vodnjikasto-crvenkaste boje, prijatnog ukusa i mirisa smole. Kristališe u vidu sitnih zrna. Bogat je mikroelementima, smolastim materijama, isparljivim eteričnim uljima, složenim estrima, slobodnim alkoholima, pinenom, silvestrenom, dipentenom, vitaminima A, B, C, K, fitohormonima i dr. Poseduje visoko lekovita svojstva i hranljive vrednosti. Ima izrazito antibakterijsko, antiprotozojno i antimikotično (protivgljivično) dejstvo. Posebno efikasan je protiv oboljenja disajnih organa. Ima i protivupalno, ekspektorirajuće, hiposenzibilno, analgetično dejstvo. Primenjuje se unutrašnje i putem aerosolnih inhalacija i elektroforeze. Koristi se za lečenje bronhitisa, rinitisa, sinusitisa, tonzilitisa, faringitisa, stomačno-crevnih i bubrežnih oboljenja. Spoljno : Za lečenje gnojnih i atrofičnih rana, ginekoloških oboljenja kao što su trihomonasni kolitis, gluor i erozija materičnog grlića. Pri polenovoj analizi preovlađuje cvetni prah četinarskih vrsta. [1]
To je poliflorni med koji se dobija od nektara cvetajućih trava i žbunja (glog, zanovet, pavit, jaglac, podbel, graholika, veronika, mrtva kopriva, šumska jagoda, vranilova trava, majčina dušica, đurđevak, čvrstac, zečina, čubrika i dr.) koji rastu po visokim planinskim grebenima. Ima žutu boju i prijatnu aromu. Ukus mu je sladak, kristališe brzo u vidu sitnih i srednjih zrna. posebno visoka bakteriostatička i baktericidna svojstva ispoljava čak i pri razređivanju 1:160. Pokazuje isto visok iznos antiprotozojnog, natimikotičkog i ntialergijskog dejstva. Zbog bogatih hranljivih, profilaktičkih i lekovitih svojstava mnogo se traži na tržištu. U njegovom sastavu učestvuje nektar od više vrsta lekovitih medonosnih biljaka. Pri polenovoj analizi u zavisnosti od preovlađujućih polenovih zrna on može da nosi ime odgovarajuće biljke (zdravac, šafran, visibaba...). [1]
Planinski med jača organizam, povećava zaštitne imune mehanizme, deluje dobro kod oboljenja disajnih kanala, stomačno-crevnog kanala, kod gnojavih traumatskih rana, ginekoloških oboljenja. Kao sredstvo za iskašljavanje i protivupalno sredstvo se uzima u vidu inhalacija, sirupa ili u prirodnom vidu. Kod kožnih oboljenja i rana se koristi za previjanje. Vrlo dobro deluje u vidu lokalnih aplikacija za lečenje hroničnih rinitisa i sinusitisa. [1]
Rasprostranjena vrsta meda. Dobija se u pčelinjacima lociranim blizu naselja. Cveće raste masovno pored puteva, u dvorištima, livadama i pored potoka. Pčele spremaju od njegovog nektara med zlatasto-žute boje, snažnog mirisa i prijatno slatkog ukusa. Kristališe brzo u vidu sitnih zrna. Sadrži prosečno 41,50% gruktorz i 35,64% glukoze; holin, manin, inozit i druge glavonoide, provitamin A, vitamine B, C i D. Ima protivmikrobna, antiprotozojna i antimikotična svojstva. Pri polenovoj analizi se vide tipična, za maslačak polenova zrna. Preporučuje se kao vredno hranljivo, profilaktičko i lekovito sredstvo. Primenjuje se kod oboljenja jetre (kod ciroze, holicistitisa, holelitijaze), kod gastritisa, kolitisa, zatvora. Dobro deluje i kod oboljenja bubrega i bešike, a u ovim slučajevima je najbolje da se rastvara u mineralnoj vodi. [1]
Sveži med od deteline ima belo-crvenkastu nijansu, šećeri se sporo i dobija čvrstu, skoro mlečnobelu konzistenciju. Ima sladak ukus i prijatan miris. Fruktoza preovlađuje u poređenju sa glukozom. Primenjuje se kao sredstvo za jačanje i dobra dijetalna hrana. Sadrži glukozide menianin, melianin, fitosterin, holin, vitamin C, pektin, tanin. Ojačava stomačno-crevni kanal, podstiče žučnu sekreciju, olakšava varenje. Upotrebljava se za lečenje želudačnih, srčanih i stomačno-crevnih oboljenja. [1]
Ubraja se u dobre sorte meda i ima odlična hranljiva i lekovita svojstva. Kokotac raste svuda u izobilju - po usevima, livadama, pored puteva, ograda. Ima svetložutu ili belu boju i prijatan miris vanile. Ima 39,59% fruktoze i 36,70% glukoze; smolu, eterično ulje, flavone, scitogen, protivmikrobne i protivglivične materije. Spoljna primena se preporučuje za lečenje traumatskih i gnojavih rana, dermatitisa, čireva. Unutrašnje uzimanje se preporučuje kod nervoza, glavobolja, gasova u crevima, srčanih oboljenja, za povećanje količine mleka kod dojilja. Dobro sredstvo za uspavljivanje. Pri polenovoj analizi preovlađuju zrna od cvetnog praha kokotca. [1]
Ima tamnomrku boju, slabu aromu kestena i gorkasto-nakiseo ukus. Kristališe sporo, sitnozrnasto. Dobija se od nektara kultivisanog kestena, pH-3. Ima izrazito protivmikrobna i ntigljivična svojstva. Deluje posebno na gramnegativne mikoorganizme. Ima dobar terapijski efekat kod oboljenja upalne prirode u oblasti bubrega, mokraćnih puteva i stomačno-crevnog kanala (kolitisa). [1]
Zlatasto obojen, slatkog ukusa i prijatne arome lavandulovog cveta. Kristališe sitnozrnasto. Sadrži eterična ulja, linalol i njegove stre, kumarin, pinen, cineol i dr. Ima protivmikrobno i antiprotozojno dejstvo. Preporučuje se kod migrena, neurastenije, srčanih oboljenja i stomačno-crevnih kolika. [1]
Poliflorni med koji se dobija od nektara mnogih vrsta livadskog cveća (hoću-neću, čapljan, zanovet, majčina dušica, zdravac, detelina, salep, ljubičica). Boja livadskog meda varira od svetlo-žute do tamno žute, ima prijatnu aromu cveća i sladak ukus. Kristališe sitno i srednjezrnasto, pH-3,5. Bogat je enzimima, organskim kiselinama, vitaminima i glavoidnim jedinjenjima. Poseduje profilaktička, hranljiva i lekovita svojstva. Protivmikrobno, antiprotozojno i protivgljivično dejstvo livadskog meda koristi se u lečenju stomačno-crevnih, bubrežnih, pljućnih, ginekoloških oboljenja i kod bolesti srca i krvnih sudova. Primenjuje se unutrašnje i spoljno (lokalno) kod rana, dermatitisa, rinitisa, sinusitisa, trihomonasknog kolitisa i dr. Koristi se isto i u vidu aerosola i elektroforeze kod oboljenja respiratornog aparata. [1]
Jedna od najkavitetnijih i najtraženijih sorti. Sveži med ima bistru, slabožutu nijansu, vuče se kao neprekidna nit, poseduje prijatnu aromu rascvetale lipe i sladak ukus. Brzo kristališe u vidu sitnih zrna. Sadrži prosečno 39,27% fruktoze i 36,05% glukoze; pH-3,7. U njegovom sastavu učestvuju mnogi flavoni, enzimi, organske kiseline, biogenski hormoni, vitamini, mikroelementi, eterična ulja i dr. Mnogo se traži zbog izvrsnih hranljivih, profilaktičkih i lekovitih svojstava. Ima izrazito antimikrobno dejstvo prema grampozitivnim i gramnegativnim mikroorganizmima i ntiprotozojno prema infuzorima, amebama i trihomonasu. Sadrži isparljive, teško isparljive i neisparljive protivmikrobne materije. Ima i dobro izraženo antimikotično svojstvo. Deluje ekpektorirajuće, bronhilitično, protivupalno i kardiotonično. Dobro sredstvo kod lečenja nespecifičnog oboljenja disajnih puteva, pri čemu se uzima unutrašnje, u vidu aerosolnih inhalacija ili elektroforeze. Deluje dobro kod gnojavih rana i opekotina, a primenjuje se i za lečenje ginekoloških oboljenja (glour, adneksitis). U sedimentu lipovog meda polenova zrna dostižu 70-80%. Specifični miris dolazi od eteričnog ulja čiji je glavni sastojak alifatni alkohol farnezol. Med od lipe sadrži i jedan specifičan glukozid koji deluje diuretično i sekretolitično. [1]
Sorta visokog kvaliteta, skorisnim hranljivim, profilaktičkim i lekovitim osobinama. Ima svetlo-žutu boju, prijatnu aromu i sladak uskus. Dobija se od nektara majčine dušice koja je rasprostranjena kako u planinskim tako i u potplaninskim i poljskim oblastima. Kristališe sitnozrnasto. Poseduje izražena protivmikrobne, antiprotozojne i antimikotične osobine. Protiv-mikrobno dejstvo je usmereno prema grampozitivnim i gramnegativnim bakterijama. Sadrži isparljive, teško isparljive i neisparljive protivmikrobne bakterije. Aroma dolazi od eteričnih ulja : terpena, paraminola, timola, karvakrola i dr. U sedimentu mikroskopskog preparata preovlađuju polenova zrna od majčine dušice. Sadrži još flavonoide, terpentin, scitogene, saponine, smole i dr. Ima dobro dejstvo kod suvog i spazmatičnog, a posebno kod velikog kašlja. Med od majčine dušice ima lekovit efekat kod hroničnog bronhitisa, bronhijalne astme, tonsilitisa, faringitisa, laringitisa, bronhiektasija, a isto i kod stomačnog katara, grčeva, kolika, meteorizma, čira u stomaku i duodenumu. Kod upala u usnoj duplji i grlu, koristi se za grguljanje i ispiranje. Kod trihomonasnih oboljenja se koristi u obliku lokalnih aplikacija, elektroforeze i ispiranja. Kod oboljenja disajnog sistema se koristi u obliku parnih, aerosolnih i ultrazvučnih inhalacija. [1]
Potiče od nektara mente. Ima ćutu boju, sladak ukus, prijatnu aromu nane i kristališe srednjezrnasto. Upotrebljava se kao hranljivo, profilaktičko i lekovito sredstvo. Poseduje protivmikrobna, antiprotozojna i protivmikotična svojstva. U mikroskopskom preparatu preovlađuju polenova zrna nane. Sadrži eterično ulje (mentol i menton), pinen, limunen, pulegon, cineol, aldehide, ketone, terpenove derivate, provitamin A i dr. Deluje sedativno na završetke čulnih nerava, aktivira sekreciju stomačno-crevnog kanala i jetre, povećava apetit, deluje adstringentno (zaustavlja krvarenje), analgetično i protivupalno. Smanjuje grčeve stomačno-crevnog kanala i poboljšava varenje. Ima dobro dejstvo na žuč i preporučuje se kod kamena u žučnom mehuru i žučnim putevima. Smanjuje bolove u jetri, stimuliše rad srca, ukida glavobolju, poboljšava san. Dobro deluje kod bolesti disajnog sistema. Uzima se unutrašnje putem ždrela, parnih i aerosolnih inhalacija. [1]
Sakuplja se od nektara rascvetalih voćki (jabuka, kruška, šljiva, trešnja, breskva, kajsija). Dok je u tečnom stanju on je prozioran, sa žuto-crvenom nijansom. Nakon kristalizacije postaje svetložut. Ima prijatnu aromu i sladak ukus. Sadrži 42% fruktoze i 31% glukoze. Kristališe sitnozrnasto, pH-3,5. U sedimentu preovlađuju polenova zrnca više vrsta biljaka. Uvek je poliflorni. Voćni med je bogat vitaminima, organiskim kiselinama, enzimima, fitohormonima i protivmikrobnim materijama. Ima prehrambenu, profilaktičku i lekovitu primenu. Posebno pozitivno deluje na srce, jetru i probavni sistem. Zbog diuretičkog i detoksičnog dejstva, voćni med se koristi za lečenje bolesti mokraćnih puteva. [1]
Proizvodi se od nektara poljskog cveća (žute poljske gorušice, grahorice, palamide, strička, crnog sleza, zmijskog grožđa, hoću-neću, običnog kotrljana, ugasa, vodopije i dr.) Karakteristični za ovu vrstu meda su raznovrsni sastav, hranljive, profilaktičke i lekovite osobine. Boja varira od bezbojne do narandžasto žute. Kristališe brzo, ima prijatan miris i sladak ukus. U medu proizvedenom u pčelinjacima koji se nalaze u blizini naselja mogu preovlađivati polenova zrnaca bokvice. On je mrke boje, sladkog ukusa i sa izrazitim protivmikrobnim dejstvom. Ova vrsta meda ima laksativni uticaj, poboljšava varenje, koristi se kod crevnih, bubrežnih oboljenja, oboljenja jetre i žuči. Ponekad kod polenove analize preovlađuju polenova zrnca strička. Ovaj med je žuto-crvenkaste nijanse, sladkog ukusa, mirišljav. Preporučuje se kod poremećaja u radu srca i krvnih sudova, kod visokog krvnog pritiska, aritmije, stenokardijskih simptoma, bronhijalne astme. Spoljna primena je uputna za lečenje gnojnih rana, ekcema i dr. Može se koristiti i kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja, naročito ako u sastavu meda učestvuje nektar od biljke hoću-neću. [1]
Vranilova trava je medonosna lekovita biljka koja raste u planinskim i pod planinskim oblastima. Luči nektar koji pčele rado skupljaju i prevaruju u visokokvalitetni med. Ima žutu boju, prijatan miris i sladak ukus. Sadrži važne lekovite materije : eterično ulje (timol, karvakrol, cimol), taninove materije, vitamine iz grupe B, C, provitamin A i dr. Ima izrazita protivmikrobna, antiprotozojna i antimikotička svojstva zbog prisutnih isparljivih, teškoisparljivih i neisparljivih antibakterijskih materija. Protivmikrobno dejstvo je posebno aktivno u odnosu na infekcije streptokokama i stafilokokama, kao i na trihomonas. Koristi se za lečenje disajnih puteva i ima bakteriostatičko, baktericidno, ekspektorirajuće i bronhilitičko dejstvo. Upotrebljava se za rane, lišaje i osipe: spoljno u vidu obloga. Unutrašnje se uzima kod oboljenja jetre i oboljenja žuči - u obliku aerosola, parnih inhalacija, grudne elektroforeze. [1]
Ovaj med je zlatasto žute boje, slatkog ukusa, kristališe kristalima svih veličina, pH-3,5. Deluje dobro kod bronhijalnih grčeva i kolika u stomačno-crevnom kanalu. Poseduje antibakterijska, antiprotozonjna i antimikotička svojstva. Ima dobre hranljive i profilaktičke osobine, lekovito dejstvo suncokretovog meda još nije dobro proučeno. [1]
Dok je u tečnom stanju, ima zlatasto-žutu boju, nakon toga se šećeri sitnozrnasto i dobija krem boju, pH-3,5. Sladak ukus i prijatan miris. Dobija se od nektara rascvetale poljske gorušice koja raste u njivama, ugarima, pored ograda, a seje se i kao kulturna biljka. Sadrži eterično ulje, erukove gliceride, oleinske, linolske, linocerinske, palmetinske i arahinske kiseline, kiseline od poljske gorušice i glukozid sinirgin. Ima protivmikrobna, antiprotozojna i protivgljivična svojstva. Sadrži isparljive protivmikrobne mnaterije. Poseduje protivupalno, bronhilitičko, ekspektorirajuće i nalgetičko dejstvo. Primenjuje se kod kašlja, stomačnih i žučnih bolova, upala u ustima, grlu, kod zubobolje. Med od poljske gorušice ima dobra hranljiva, profilaktička i lekovita svojstva. Kod oboljenja disajnih organa se uzima unutrašnje u vidu aerosolnih inhalacija i elektroforeze grudnog koša. U vidu zavoja ili lokalnih kupki koristi se za lečenje gnojavih i traumatskih rana. [1]
Čvrstac raste u planinskim oblastima. Med je žute boje, kristališe srednjezrnasto. Karakteristični za njega su prijatni ukus i miris. Poseduje visoke hranljive i lekovite kvalitete. Primenjuje se kod lečenja upala disajnih puteva i gnojnih rana. Protivmikrobna aktivnost je usmerena na grampozitivne mikroorganizme. Sadrži isparljive protivmikrobne materije. Za lečenje hroničnih bronhitisa i bronhijalne astme se primenjuje u vidu inhalacija parom, aerosolom i ultrazvukom. Dobro deluje u boliku lokalnih aplikacija kod ginekoloških oboljenja : kod trihormonskog kolitisa, fluora i erozije grlića materice. [1]
Treba napomenuti da su na našem tržištu najzastupljenije sorte bagremovog, suncokretovog, livadskog i meda od lipe. Pod livadksim medom se prodaje često i med koji se može svrstati pod planinski ili poljski med, u zavisnosti od geografske lokacije sa koje pčele skupljaju nektar.
Sve nabrojane monoflorne vrste meda, tj. vrste meda od jedne biljke, je teško naći na tržištu. Razlog za to je činjenica da se teško mogu naći velike površine pod tačno određenom biljkom kako bi na tu površinu pozicionirali košnice. Ukoliko se desi da pčele skupe med od samo jedne biljke, bude ga u malim količinama i karakterističan je za lokalno pčelarstvo. Zbog velikih površina pod bagremovom i lipovom šumom, kao i površina pod suncokretom na našem tržištu su dostupne ove sorte monoflornog meda.
Na našem tržištu je dosta tražen i moglo bi se reći i najviše cenjen šumski ili borov med, valja napomenuti da ovaj med nije nektarska, već medljična vrsta meda