Šta je polenov prah?
U zavisnosti od načina dobijanja i promena koje se dešavaju u hemijskom i biološkom stanju cvetnog praha kada se nađe u organizmu, razlikujemo 3 vrste
cvetnog (polenovog) praha : ručno sakupljan polenov prah od same biljke (u daljem tekstu cvetni prah), polenov prah koji su pčele sakupile i uzima se pomoću hvatača polenovog praha, to su
posebne naprave kroz koje prolaze pčele po povratku u košnicu, pri čemu im spadaju grudvice polena sa zadnjih nogu(u daljem tekstu polenov prah)
i polenov prah zvani "perga" (pčelinji hleb), koji pčele stave u ćelije saća, pokriju medom i zapečaćuju (u daljem tekstu perga).
Ukoliko je polenov prah sakupljan sa jedne biljke nazivamo ga monoflorni, a ako je sakupljan sa više biljki onda ga nazivamo poliflorni.
Polen u pčelinjem društvu je od presudnog značaja za njegovo normalno funkcionisanje. Od njega mlade pčele proizvode mleč, izuzetno hranljivu i
lekovitu materiju, koju koriste za ishranu legla i matice. Bez polena u košnici, pčele gotovo da prestaju da funkcionišu, matica ne nosi jaja, a pčele
ne luče vosak i ne grade saće.
U prašniku cveta se nalaze prašne kesice u kojima se nalazi prah. Kad on sazri prašne kesice se otvaraju i prah postaje sposoban za oprašivanje.
Oprašivanje biljaka vrši se pomoću vetra ili insekata. Biljke koje se oprašuju vetrom nazivaju se anemofilne, a insektima entomofilne. Cvetovi različitih
biljaka sadrže nejadnak broj polenovih zrnaca. Tako naprimer jedan cvet jabuke sadrži oko 100.000, lešnika 1.000.000, breze 6.000.000 polenovih ćelija.
Kada sleti na cvet pčela otvara pipkom i ustima prašnike i prednjim nogama nabacuje prah na svoje grudi i trbuh. Od polenovih ćelija formira kuglice i
prebacuje ih u korpice koje joj se nalaze na zadnjim nogama. Kada se korpice napune prahom pčela se vraća u košnicu i stavlja prah u određene voštane ćelije,
u ovom trenutku prerade nazivamo ga polenov prah.
Dalja prerada se nastavlja od strane drugih pčela, koje mešaju i nabijaju kuglice od praha u ćelije i vlaže ih nektarom, medom i izlučevinama. Kada se ćelija
napuni do 4/5 pčele ih prelivaju slojem meda i zapečaćuju. Ovde polenov prah trpi mlečnokiselu fermentaciju pri čemu menja hemijski sastav i formira mlečnu
kiselinu. Na kraju ovog procesa, prerade polena od strane pčela, kao krajnji produkt nastaje perga.
Oblik i boja polenovih zrnaca su specifični za svaku vrstu biljke. Polenova zrnca od bagrema su trouglasta, od vrbe eliptična, od suncokreta okrugla sa
šiljcima itd. Polenova zrnca od lešnika su žute boje, od maka crvene, od breze svetlosive, od kruške crvenkaste, od šipka žute, itd.
Posmatrano pod mikroskopom polenovo zrnce predstavlja ćeliju sa jasno vidljivim ćelijskim omotačem, stromom i oblikom. Spoljni omotač (egzina)
sastavljen je od tri sloja i poseduje veliku otpornost, ne oštećuju ga vrenje, baze i kiseline i on štiti sadržaj ćelije od nepovoljnih uslova.
Hemijski sastav polena
Polenov omotač (egzina) sastavljen je od celuloze 10 - 15%, kiselinskih frakcija 10% i lipida 55 - 65%. Unutrašnji sloj omotača (intima) sadrži proteine i
pektine. U stromi (protoplazmi) polenskog zrnca nalaze se sve za organizam potebne hranljive materije : belančevine, ugljeni hidrati, lipidi, vitamini,
mikroelementi, enzimi, hormoni i dr.
Polenov prah sadrži : belančevine 7 - 40%, masti 1 - 15%, šećeri 20 - 40%, mineralne materije 2,4%, voda 20 - 30%, pepeo 1 - 7%.
Perga sadrži sledeće : belančevine 20 - 21%, masti 0,6 - 14%, šećeri 24,4 - 34,8%, mineralne materije 2,6%, voda 6 - 10%, pepeo 2,4 - 2,6%.
Belančevine polena se sastoje od albimina, peptona iglobulina koji su u slobodnom stanju ili vezani s ugljenim hidratima i pigmentima. Neki istraživači navode da
polen sadrži više proteina od bilo kog proizvoda životinjskog porekla (mesa, mleka, jaja, itd). Takođe u polenu su nađene
sledeće amino kiseline : arginin, izoleucin, histidin, leucin, lizin, metionin, fenilalanin, trionin, triptofan, valin, alanin, glukokol, asparginska i glutaminska
kiselina, serin, prolin, tirozin, cistin i cistein.
Polen sadrži sve, za čoveka nezamenljive amino kiseline, kao i sledeće ugljene hidrate : glukoza, fruktoza, saharoza, arabinoza, riboza, galaktoza,
rafinoza, stahiloza, ksiloza, deksirini i laktoza. Lipidi iznose 1 do 7%. Takođe su nađene i dekanska, palmitinska, linolska, oleinska, lionolenska,
stearinska, laurinska, ejkozinska i bahenska kiselina.
Bogat je vitaminima : provitamin A (karotin), vitamine B kompleksa, P, H, E, folna kiselina, pantotenska kiselina. U sastavu polena učestvuju i pigmenti,
flavonoidi, alfa i beta karotini, likopen, ksantofil, zeaksantin, inozit.
U polenu je nađeno preko 50 enzima koji vrše funkcije bioloških katalizatora u mnogim procesima. Sadrži još nukleinsku, ribonukleinsku i
dezoksiribonumleinsku kiselinu.
Lekovita svojstva polena
Ispitivanja su pokazala da polen sadrži antibakterijske materije. Može se reći da je polen prirodni antibiotik. Istraživanja su utvrdila
da sadrži hormon rasta. Ispitivano je
i antiprotozojno dejstvo polena i utvrđeno je da ekstrakt od ručno sakupljanog polena (cvetni prah) ima slabije antiprotozojno dejstvo od ekstrakta praha uzetog iz
ćelije (perga) i hvatača cvetnog praha (polenov prah). Najjače antiprotozojno dejstvo ima perga, razlog je najverovatnije u tome što pčele
obrađuju polen enzimima, što je pomešan sa medom i što ulazi u proces mlečnokisele fermentacije.
Prednost polena je u tome što, u poređenju
s drugim prehrambenim proizvodima, su u njegovom sastavu prisutni osnovni hranljivi elementi : belančevine, ugleni hidrati, organske kiseline, vitamini,
minerali, mikroelementi, hormoni, i dr. Ispitivanja su pokazala da se hranljive osobine praha od različitih biljaka veoma razlikuju.
Polenov prah u medicinske svrhe, prvi primenjuje franciski profesor Remi Šoven kod bolesnika sa hroničnim crevnim oboljenjima. Posebno dobro utiče na
bolesnike sa hroničnim kolitisom, zatvorom i dijarejama. Alen Kajas i Erik Aks su dobili dobre rezultate u lečenju prostate.
U dostupnoj literaturi koja obrađuje temu terapeutskog dejstva polena može se naći dosta tekstova o pozitivnom uticaju polena na razne probleme. Navešćemo
neke od njih.
-
Utiče na jačanje imuniteta organizma.
-
Pomaže pri rastu i razvoju dece.
-
Lečenje crevnih oboljenja, tankog i debelog creva.
-
Utiče na poboljšanje pamćenja.
-
Moguća korišćenja praha u lečenju dijabetesa, jer izaziva neznatno povećanje insulina.
-
Povećava otpornost prema radijaciji, npr. kod ljudi koji su izloženi rendgenskom ili nekom drugom zračenu.
-
Smanjuje plazmatični holesterol, a ta se osobina može koristiti kod lečenja ateroskleroze.
-
Nije bogat natrijumom, ali sadrži mnogo magnezijuma i kalijuma koji su veoma korisni u lečenju oboljenja srca i krvnih sudova.
-
Deluje antivirusno.
-
Polen sadrži gvožđe, a to znači da se može uspešno primenjivati kod lečenja anemija.
-
Upotreba polena se dobro pokazala u neuropsihijatrijskoj praksi kod pacijenata s depresivnim sindromom, malaksalošću, astenijom (nedostatak energije) i alkoholizmom i dr..
-
Polen se može koristiti u vidu masti za lečenje raznih rana i kod dermatološkoh oboljenja.
-
Polen se koristi za kozmetičke maske i kreme u kombinaciji sa raznim sastojcima i utiče na to da koža postaje meka, glatka i elastična.
Način primene
Prah polena se može konzumirati u vidu polena koji se dobija pomoću hvatača polena koji se stave u košnicu i koji nazivamo "polenov prah" koji možete naći
kod nas u ponudi ili u vidu "perge", koji se dobija tako što pčele stave u ćelije saća polenov prah (koji smo prethodno naveli), pokriju medom i zapečate,
takav polen pored naziva perga, poznat je i pod nazivom "pčelinji hleb". Perga je je mnogo kvalitetniji oblik pčelinjeg polena, razlog za to je činjenica da je
polen prošao obradu pčelinjim enzimima i kasnije proces fermentacije. Proces vađenja perge iz pčelinjeg saća je dosta teži od procesa sakupljanja polenovog
praha putem hvatača polena. Pored toga perga se smatra za dugotrajniji, kvalitetniji, hranljiviji i lekovitiji oblik polena od polenovog praha, pa je samim
tim i cena neuporedivo veća.
Polenov prah se može koristiti samostalno ili u kombinaciji sa ostalim pčelinjim proizvodima, medom, matičnim mlečom ili propolisom.
Čovekov sistem za varenje ne može pa rastvori celuloidnu opnu zrna polenovog praha iz tog razloga je jako bitno polenov prah koristiti na pravi način, u
surotnom nećemo iskoristiti ništa od njegovih dobrobiti po naš organizam. Iz tog razloga je dobro koristiti ga samlevenog ili uz neki proizvod koji ga rastvara,
pored meda dobar izbor je jogurt, kefir ili slični proizvodi, mlečna kiselina rastvara opnu zrna polenovog praha.
Navešćemo preporuke za upotrebu
lekara iz Francuske Alena Kajasa, koji je koristio polen u lečenjima svojih pacijenata:
-
50g meda, 10g polenovog praha i 100g kravljeg putera se dobro izmešaju. Uzima se 3 puta dnevno 1 kašičica pre jela.
-
250g meda i 50g polenovog praha se dobro izmešaju i nakon 4 dana se uzima po 1 kašičica tri puta dnevno pre jela.
-
10g polenovog praha, 1g pčelinjeg mleča i 250g meda se dobro izmešaju i uzima se po 1 kašičica 3 puta dnevno pre jela. Važna napomena :
mleč je jako hranljiv i jako lekovit pčelinji proizvod, ali je izuzetno osetljiv u pogledu proizvodnje i čuvanja, kao i doziranja,
tako da treba voditi računa i biti posebno obazriv prilikom njegovog korišćenja.
-
1 kašicica polenovog praha i 1 kašičica meda se rastvore u čaši mlake vode. Pije se tri puta dnevno, 1 sat pre jela ili 3 sata posle jela.
Navešćemo dva načina upotrebe perge. Upotreba izvornom stanju, u obliku granulica, tako da se nekoliko granulica perge što duže rastapa u ustima.
Dnevna doza : Odrasli 1-2 g, deca uzrasta od 2 do 4 godine 0,7 g, deca uzrasta od 4 do 12 g 1g perge. Pergu je najbolje upotrebiti tri puta dnevno, pola sata pre obroka, pri čemu je granulice potrebno što duže otapati u ustima bez upotrebe bilo
kakve tečnosti. Na taj način dolazi do usvajanja korisnih materija još u sluzokoži usne duplje.
Drugi način je upotreba perge u medu. Usitnjena perga se pomeša sa medom u srazmeri 60 g na 1 kg meda. Mešavina se dozira na sledeći način : odrasli 2 do 3 puta dnevno po jedna kafena
kašičica. Deca uzrasta 2 do 4 godine 2 do 3 puta dnevno po 1/3 kaščice, deca uzrasta 4 do 12 godina 2 do 3 puta dnevno po 1/2 kaščice.
Ukoliko se prekorači dnevna doza, neće biti neželjenih dejstava po rganizam, ali neće biti ni veće koristi.
Napomena
Ukoliko je osoba alergična na polen biljaka, to ne znači da je alergična i na polenov prah prerađen od strane pčela. Paradoks je da su neki ljudi alergični na polen iz
vazduha raznošen vetrom, a da im pčelinji polen ne smeta, već naprotiv njegovim korišćenjem pojačavaju imunitet organizma i smanjuju osetljivost na polen
iz vazduha. Ukoliko ste alergični na polen iz vazduha, počnite sa upotrebom polenovog praha ili preparata sa polenom u malim dozama, pa ih polako povećavajte. Pre upotrebe polenovog praha
utvrdite da li ste alergični na njega, a ukoliko tokom korišćenja polenovog praha utvrdite neke neželjene promene, prestanite sa korišćenjem i obratite
se vašem lekaru.
Napominjemo da se mi ne bavimo lečenjem, da navedena lekovita svojstva, kao i način primene nije rezultat ispitivanja proizvoda, već da je kao izvor svega navedenog u tekstu poslužila literatura
o pčelama i pčelinjim proizvodima. Takođe treba napomenuti da efikasnost polenovog praha nije dokazana u kontrolisanim kliničkim uslovima, kakvi se sprovode kad su u pitanju novi medikamenti
u farmaceutskim kompanijama, pa polenov prah u tom smislu ne možemo smatrati kao lek. Polenov prah koristite preventivno, a ukoliko želite da polenov prah koristite
u medicinske svrhe, konsultujte se sa svojim lekarom.
Način čuvanja polenovog praha
Polenov prah (dobijen pomoću hvatača polena) je netrajan proizvod jer nije prošao obradu od strane pčela kao perga (polen koji su pčele preradile svojim
enzimima i skladištile u saće, konzervirale medom i u takvom stanju prošao kroz proces mlečnokisele fermentacije). Iz tog razloga je najbolje koristiti sirov polenov prah odmah nakom
sakupljanja ili ga osušiti i čuvati u specijalnim uslovima. Osušeni prah mora se čuvati u uslovima koji garantuju očuvanje njegovih hranljivih i bioloških
svojstava.
Da bi se sačuvale sve hranljive i lekovite osobine polenovog praha, potrebna je posebna obrada i čuvanje. Pre svega vodeni sadržaj koji je u
svežem polenovom prahu 20 - 30%, potrebno je da se smanji na 8%, a da se nakon toga čuva u suvim, čistim i tamnim prostorijama, u polietilenskim vrećicama
ili staklenim teglama dobro zatvorenim, na temperaturi od 0℃. Čak i u ovim uslovima, do 6-og meseca prah gubi do 30% od lekovitih svojstava, nakon godinu
dana 75%, a nakon 2 godine postaje neuporediv. Zbog navedenih razloga, sušeni polenov prah je najbolje upotrebiti 6 meseci nakon sušenja.
Nestručno sakupljanje i sušenje, pored toga što može dovesti do pada kvaliteta polenov praha, takođe može dovesti i do toga da polenov prah napadnu bakterije
i mikroorganizni. Iz tog razloga trebate biti obazrivi da polenov prah kupujete iz proverenih izvora.
Za trajno čuvanje pčelinjeg praha koriste se sledeće metode:
-
Pune se tegle sa osušenim polenovim prahom i odozgo se sipa med dok se formira prekrivni sloj od 2-3 cm.
-
Polenov prah se meša sa duplom količinom kristalnog šećera, dobro se promeša i stavi u tegle koje se zatvaraju hermetički.
-
Mešaju se jednake količine meda i cvetnog praha, meša se dok smesa ne postane homogena. Sipa se u tegle koje se zatvaraju hermetički, ali se pre toga
smesa prekriva slojem čistog meda.
-
Polenov prah se sipa u plastične kesice koje se zapečaćuju i čuvaju na temperaturi od najviše 4℃.
Zbog svega navedenog sirovi polen je najbolje koristiti u vidu perge ili koristiti neki od preparata koji sadrže polenov prah
u kombinaciji sa medom, ostalim pčelinjim proizvodima i drugim sastojcima. Med, pored toga što čuva
lekovita svojstva, on pojačava lekovita svojstva polenovog praha. Pored polenovog praha, u našoj ponudi možete pronaći preparate sa polenovim prahom na stranici
preparata na bazi meda.